Nekoliko uobičajenih procesa obrade mehaničkih dijelova

Jan 07, 2026

Ostavi poruku

I. Proizvodni procesi uklanjanja materijala
Proizvodni procesi uklanjanja materijala uključuju uklanjanje viška materijala sa radnog komada na specifičan način kako bi se dobio dio željenog oblika i dimenzija. Ovi procesi zahtijevaju da radni komad ima dovoljno viška materijala na svojoj površini. Tokom procesa uklanjanja materijala, radni komad se postepeno približava obliku i veličini idealnog dijela. Što je veća razlika u obliku i veličini između sirovog materijala ili blanka i gotovog dela, to se više materijala uklanja, što rezultira većim gubitkom materijala i većom potrošnjom energije tokom procesa obrade. Ponekad količina izgubljenog materijala čak premašuje zapreminu samog dijela.

 

Iako procesi uklanjanja materijala imaju niske stope iskorištenja materijala, oni ostaju primarno sredstvo za poboljšanje kvalitete dijelova i također posjeduju snažnu prilagodljivost obrade, što ih čini široko korištenim u mehaničkoj proizvodnji. Kombinovanje procesa uklanjanja materijala sa procesima formiranja materijala može značajno smanjiti potrošnju sirovina. Sa razvojem tehnologija za proizvodnju skoro{2}}mrežnog- oblika (precizno livenje, precizno kovanje, itd.), korišćenje materijala se može dodatno poboljšati. Kada su količine proizvodnje male, korištenje samo procesa uklanjanja materijala je također ekonomski razumno za smanjenje ulaganja u procese formiranja materijala.

 

Procesi uklanjanja materijala imaju mnogo oblika, uključujući tradicionalno rezanje i specijalnu mašinsku obradu.

Rezanje je proces koji koristi alate za rezanje metala na alatnim mašinama kako bi se uklonio višak metala sa radnog komada (praznog), tako da oblik, veličina i kvalitet površine obratka zadovoljavaju zahtjeve dizajna. Tokom procesa rezanja, alat i radni komad se montiraju na alatnu mašinu, što ih pokreće da izvrše određeno relativno kretanje. Tokom relativnog kretanja između alata i obratka, višak metala se uklanja, formirajući obrađenu površinu obratka. Uobičajene metode rezanja metala uključuju tokarenje, glodanje, rendisanje, provlačenje i brušenje. Rezanje metala uključuje pojave kao što su sila, toplota, deformacije, vibracije i habanje. Ove pojave utiču na proces obrade i kvalitet. Stoga je ključno pravilno odabrati metodu obrade, alatnu mašinu, alat, učvršćenje i parametre rezanja kako bi se poboljšao kvalitet i efikasnost obrade.

 

Posebna obrada se odnosi na metode obrade koje koriste električnu energiju, svjetlosnu energiju, itd., za uklanjanje materijala iz radnog komada. To uključuje mašinsku obradu sa električnim pražnjenjem, elektrohemijsku obradu i lasersku obradu. Mašinska obrada s električnim pražnjenjem (EDM) koristi fenomen pulsnog pražnjenja između elektrode alata i elektrode obratka kako bi erodirao materijal obratka i postigao željenu obradu. Prilikom obrade postoji određeni razmak između elektrode radnog predmeta i elektrode alata i one ne dolaze u direktan kontakt. Nema sila uključenih u proces obrade, što omogućava obradu bilo kojeg provodljivog materijala bez obzira na njegova mehanička svojstva. Njegova glavna prednost je sposobnost obrade složenih unutrašnjih kontura, pretvarajući poteškoće obrade unutrašnjih kontura u obradu eksternih kontura, što ga čini posebno korisnim u proizvodnji kalupa. Zbog niske stope uklanjanja metala EDM-om, općenito se ne koristi za oblikovanje proizvoda. Laserska obrada i obrada ionskim snopom se često koriste za mikro{8}}obradu.

 

Sa napretkom nauke i tehnologije, u vazduhoplovstvu i kompjuterskim poljima, neki dijelovi zahtijevaju izuzetno visoku tačnost obrade i hrapavost površine, što zahtijeva preciznost i ultra{0}}preciznu obradu. Precizna i ultra{2}}precizna obrada može postići tačnost dimenzija do nivoa ispod-mikrona ili čak nanometara. Ove metode obrade uključuju ultra{5}}precizno struganje i ultra{6}}precizno brušenje.

 

II. Procesi proizvodnje formiranja materijala
Proizvodni procesi oblikovanja materijala koriste kalupe za oblikovanje sirovina u dijelove ili prazne dijelove. Tokom procesa formiranja materijala mijenjaju se oblik, veličina, mikrostruktura, pa čak i stanje vezivanja sirovina. Budući da tačnost oblikovanja općenito nije visoka, procesi proizvodnje oblikovanja materijala često se koriste za proizvodnju praznih dijelova. Mogu se koristiti i za proizvodnju dijelova složenih oblika, ali ne i visokih zahtjeva za preciznošću. Procesi formiranja materijala imaju visoku proizvodnu efikasnost. Uobičajeni procesi oblikovanja uključuju livenje, kovanje i metalurgiju praha.

 

(I) Casting
Lijevanje je procesna metoda ulijevanja tekućeg metala u šupljinu kalupa koja odgovara obliku i veličini dijela, te dobivanje blanka ili dijela nakon hlađenja i skrućivanja. Osnovni proces uključuje oblikovanje, topljenje, izlivanje i čišćenje. Zbog kapaciteta punjenja, skupljanja i drugih faktora tokom livenja legure, odlivci mogu imati neujednačenu mikrostrukturu, šupljine skupljanja, termički stres i deformacije, što rezultira niskom preciznošću, kvalitetom površine i mehaničkim svojstvima. Ipak, zbog svoje snažne prilagodljivosti i niske cijene proizvodnje, livenje se još uvijek široko koristi. Praznine složenih oblika, posebno dijelovi sa složenim unutrašnjim šupljinama, često se izrađuju lijevanjem. Trenutno, najčešće korištene metode livenja u proizvodnji uključuju obično livenje u pijesak, livenje u investiciju, livenje u kalupe, livenje pod pritiskom i centrifugalno livenje. Među njima se široko koristi obični lijevanje u pijesak.

 

(II) Kovanje i prešanje
Kovanje i štancanje lima zajednički se nazivaju kovanje i prešanje. Kovanje je proces primjene vanjske sile na zagrijani metal korištenjem opreme za kovanje kako bi se izazvala plastična deformacija, formirajući dio s određenim oblikom, veličinom i organizacijskim svojstvima. Kovani praznici imaju gustu i ujednačenu unutrašnju strukturu. Metalne protočne linije su racionalno raspoređene, poboljšavajući čvrstoću dijela. Stoga se kovanje često koristi za proizvodnju praznih dijelova za dijelove koji zahtijevaju visoka ukupna mehanička svojstva.

Kovanje se može podijeliti na slobodno kovanje, kovanje u kalupima i otvoreno{0}}kovanje.

Slobodno kovanje uključuje postavljanje metala između gornje i donje kalupe za plastičnu deformaciju, koristeći slobodan protok metala. Efikasnost je niska, a tačnost niska. Obično se koristi za proizvodnju malih serija jednostavnih-okovaka.

Kovanje pomoću kalupa uključuje deformisanje metala u šupljini kalupa za kovanje. Plastični tok metala je ograničen šupljinom matrice, što rezultira visokom efikasnošću oblikovanja i visokom preciznošću, uz racionalniju distribuciju metalnih linija protoka. Međutim, zbog visoke cijene proizvodnje kalupa, obično se koristi za masovnu proizvodnju. U poređenju sa slobodnim kovanjem, kovanje pomoću kalupa zahteva veću silu kovanja i ne može se koristiti za kovanje velikih delova.

Otvoreno{0}}kovanje koristi matrice na besplatnoj opremi za kovanje za kovanje metala. Otvorene kalupe su jednostavne za proizvodnju, niske cijene i lako se oblikuju, ali tačnost oblikovanja nije visoka. Često se koristi za proizvodnju malih otkovaka koji ne zahtijevaju veliku preciznost.

Štancanje lima koristi kalupe za štancanje na mašini za presovanje za štancanje lima u različite oblike i veličine. Prerada štancanjem ima izuzetno visoku produktivnost i visoku preciznost obrade. Njegovi oblici obrade uključuju blijeđenje, savijanje, duboko izvlačenje i oblikovanje. Blanširanje se koristi za štancanje lima u različite planarne dijelove. Savijanje, duboko izvlačenje i drugi procesi oblikovanja koriste se za štancanje lima u različite trodimenzionalne-dijelove. Štancanje lima se široko koristi u električnim proizvodima, lakim industrijskim proizvodima i proizvodnji automobila.

 

(III) Metalurgija praha
Metalurgija praha je proizvodni proces koji koristi metalne prahove ili mješavine metalnih i nemetalnih prahova kao sirovine. Kroz procese kao što su kalupljenje i sinterovanje, proizvodi određene metalne proizvode ili materijale. Može se koristiti za proizvodnju specijalnih metalnih materijala i metalnih dijelova uz minimalnu ili nikakvu strojnu obradu. Metalurgija praha ima stopu iskorištenja materijala do 95%, što značajno smanjuje troškove obrade i proizvodne troškove, čime dobiva sve širu primjenu u mehaničkoj proizvodnji. Međutim, zbog visoke cijene sirovina praha koje se koriste u metalurgiji praha, slabe fluidnosti praha tokom oblikovanja i određenih ograničenja u obliku i veličini dijelova, dijelovi metalurgije praha sadrže određenu količinu sitnih pora iznutra. Njihova čvrstoća je približno 20% do 30% manja od one kod odlivaka ili otkovaka, a njihova plastičnost i žilavost su takođe inferiorne.

Tok procesa proizvodnje metalurgije praha uključuje pripremu praha, miješanje, prešanje i oblikovanje, sinterovanje i oblikovanje. Proces pripreme i miješanja praha obično završava dobavljač praha.

 

III. Procesi aditivne proizvodnje

Procesi aditivne proizvodnje uključuju postupnu izgradnju dijelova akumulacijom materijala u slojevima-po-način. Tokom procesa proizvodnje, trodimenzionalni podaci čvrstog modela dijela se obrađuju od strane kompjutera kako bi se kontrolirao proces akumulacije materijala i formirao željeni dio. Prednost ovog tipa procesa je u tome što eliminiše potrebu za alatima, priborom i drugim pripremnim aktivnostima proizvodnje, omogućavajući formiranje delova proizvoljno složenih oblika.

 

Proizvedeni prototipovi mogu se koristiti za procjenu dizajna, licitiranje ili prikaz uzoraka. Stoga je ovaj proces poznat i kao tehnologija brze izrade prototipa. Tehnologija brze izrade prototipa koristi se u proizvodnji prototipova proizvoda, proizvodnji kalupa i proizvodnji malih količina dijelova, postajući efikasna tehnologija za ubrzavanje razvoja novih proizvoda i omogućavanje istovremenog inženjeringa. To omogućava kompanijama da brzo reaguju na tržište i poboljšaju svoju konkurentnost.

 

Pošaljite upit